Koliko se često, u užurbanom ritmu zahtjevne svakodnevice, zaustavimo i zapitamo: što osjećam, koje emocije prepoznajem, koje su moje potrebe? Mnogi od nas ne baš često. A kontakt s emocijama temelj je mentalnog zdravlja, njihovo razumijevanje i prihvaćanje preduvjet za dobar život, pronalaženje unutarnjeg mira i ravnoteže.
Emocije su pokretačka snaga. Potaknute unutarnjim ili vanjskim podražajima. one su temeljni mehanizam za prilagodbu i preživljavanje, pripremaju tijelo da reagira na događaje i pojave, utječu na naše postupke i društvene interakcije. Kroz emocije na odgovarajući način komuniciramo s okolinom ali i sa samima sobom. One nisu problem nego poruka, govore nam što nam je važno, pomažu nam postaviti granice, otkriti koje su naše istinske potrebe. Tako je npr. strah poruka da trebamo biti oprezni. Ljutnja nam često poručuje da nam je netko povrijedio granice ili nas je spriječio u ispunjavanju naših potreba.
Emocije mogu biti primarne ili osnovne i složene. Stručnjaci su identificirali šest primarnih emocija: ljutnja, strah, tuga, radost, gađenje, iznenađenje. Složene emocije rezultat su interakcije nekih primarnih emocija i subjektivnog, osobnog iskustva. To su npr. sram, ljubomora, zahvalnost, kajanje, ponos.
No što s njima? Uglavnom nas nisu učili kako ih prepoznati, imenovati i kako reagirati kada osjetimo npr. ljutnju, bijes, tugu, radost … Emocionalna svjesnost je sposobnost prepoznavanja, razumijevanja i prihvaćanja vlastitih emocija bez osuđivanja. Važno je znati i prihvatiti da su emocije dio našeg iskustva i da je normalno osjećati ih.
Neke emocije nam nisu ugodne, ne bismo se baš susretali s njima. Najradije bismo ih spremili u ladicu, pravili se da ne postoje. Ignoriramo ih, potiskujemo. Ponekad imamo podsvjesni strah od nekih emocija, poput tuge. Nerijetko ne uspijevamo prepoznati što osjećamo, ne znamo kako ostati s tom emocijom i kako je izraziti a da ne povrijedimo ni sebe ni druge. Važno je zastati i zapitati se: što se u ovome trenutku događa u meni. Gdje u tijelu osjećam ovu emociju? Što mi ona poručuje? Što mi je u ovome trenutku potrebno? Važan je svjesni kontakt s emocijom. Kad emociju primijetimo, dopustimo joj da postoji, prihvatimo je, budemo s njom jer ona je dio nas, često mijenja svoj intenzitet. Za razliku od potiskivanja, direktno prihvaćanje svake emocije koja se pojavi ne ostavlja posljedice poput napetosti, nemira ili psihosomatskih simptoma.
Upravljanje emocijama jednako je važno. To znači naučiti regulirati ih kako nas ne bi preplavile. To uključuje razvoj vještina samokontrole, emocionalne otpornosti i sposobnosti prilagodbe životnim izazovima.Cilj nije kontrolirati emocije već uspostaviti prirodni tijek prepoznavanja i izražavanja, vraćajući ih u “ovdje i sada” iskustva. To iz niza razloga nije uvijek lako. Tada treba potražiti pomoć terapeuta. U terapiji radimo na prepoznavanju i prihvaćanju emocija. Terapija pomaže u izražavanju emocija na prikladne i učinkovite načine te u integraciji potisnutih emocija. Često blokiramo ili potiskujemo emocije, u terapiji težimo deblokirati te procese, omogućujući klijentu da obnovi spontanost u povezivanju sa svojim potrebama i sa svojom okolinom. Kroz terapiju učimo jasno komunicirati svoje emocije, s empatijom i asertivnošću.
Podijelite članak:
Tina Šimurina
Savjetodavni geštalt - terapeutZavršila sam četverogodišnju edukaciju u Centru IGW Zagreb – Centar Gestalt psihoterapije i edukacije, te stekla certifikat savjetodavnog geštalt - terapeuta. Također, završila sam Propedeutiku psihoterapije u Centru Amigdala.
